Upoznajte novog člana kolektiva Centra za kulturu i informiranje Ludbreg, etnologa i magistru edukacije sociologije
Roberta Kapeša: ‘LUDBREŽANI doista drže do tradicije, običaja i toga da se oni ne zaborave’
Ludbreg se može pohvaliti bogatom kulturnom baštinom. Pritom ne mislimo samo na fizičko naslijeđe već i na nematerijalne aspekte kulture poput običaja koji čine ostavštinu prošlih generacija. Baština koja je kroz povijest ostala očuvana često je jedinstvena i nenadomjestiva, te ostavlja odgovornost očuvanja na sljedeću generaciju.
Upravo ta odgovornost pripala je novom članu kolektiva Centra za kulturu i informiranje Ludbreg. Riječ je o Robertu Kapešu, magistru etnologije i kulturne antropologije i magistru edukacije sociologije koji dolazi iz Beretinca.
Kultura ga je zainteresirala već kao učenika srednje škole kada se priključio kulturno-umjetničkog društva „Ježek“ iz Beretinca. Od tada je usavršio folklorne plesove i postao član izvršnog odbora društva.
-U vrijeme upisivanja fakulteta već sam bio pet godina u kulturnom amaterizmu, a budući da sam htio uz sociologiju završiti još jednu granu, logičan odabir bio mi je studij etnologije i kulturne antropologije i to mi je bila jedna od najboljih odluka. Studij je zanimljivo koncipiran, dodao bih samo više terenskog rada jer je to dosta važno za ovaj posao, ali studentima je omogućeno da biraju kolegije prema vlastitim afinitetima i da se bave onim što ih zanima te se već i kroz fakultet mogu profilirati prema onom dijelu etnologije ili antropologije koji ih zanima. Osobno sam se najviše bavio narodnim nošnjama, plesovima i tradicijskim običajima. – objašnjava Robert i dodaje kako se svako mjesto ističe ponaosob, pa tako i Ludbreg.
– Ako pogledamo nekoliko sela unutar jedne općine, čak i ta sela se razlikuju pa se tako i Ludbreg ističe svojim običajima, plesovima i tako dalje. Svako mjesto doda nekom običaju svoj pečat. Svakako mi je plan istražiti sve običaje na području ludbreškog kraja, a ima ih zaista mnogo. Ludbreško područje je kulturno veoma bogato. – Potvrda toga su i dvije zbirke smještene u dvorcu Batthyany. Izložena sakralna zbirka koja broji 31 predmet te bogata etnografska zbirka s upisana 757 predmeta. Pridodamo li tome inventarizaciju ‘Bakine hiže i dedekovog dvora’ koja je trenutno u tijeku, brojka će biti puno, puno veća.
-Ono što je zanimljivo kod ludbreške etnografske zbirke jest to da je izuzetno bogata, očuvana i da Ludbrežani doista drže do tradicije, običaja i toga da se oni ne zaborave. Sama činjenica da se zasad sastoji od preko dvije tisuće predmeta koji su uglavnom donacije Ludbrežana govori u prilog tome. Etnografskom zbirkom želi se i može se prikazati život kakav je nekad bio, i što se tiče kuće i okućnice, ali i što se tiče rada na polju, običaja i navika koje su bile karakteristične za Ludbreg. Osim što je zbirka veliki potencijal, ona je zaista i veliko bogatstvo kakvim se rijetko koje mjesto može pohvaliti. – uvjeren je ovaj mladi etnolog koji trenutno bavi inventarizacijom već spomenutih zbirki. – Trenutno dorađujem bazu podataka zavičajne i sakralne zbirke pod vodstvom mentorice Jelene Koprek, nakon čega slijedi inventarizacija građe iz „Bakine hiže i dedekovog dvora“ gdje se nalazi preko tisuću predmeta. Svaki predmet potrebno je opisati, izmjeriti, adekvatno pospremiti i poslati na dezinsekciju u komoru, a za to vrijeme će se osmisliti postav i koncept koji će se u budućnosti prezentirati javnosti, što me izuzetno veseli jer ću iskusiti čitav proces od početne ideje do suradnje u kreaciji i stvaranju postava te na kraju i prezentacije finalnog rezultata. – kaže.
Posebno se veseli i suradnji s kulturno – umjetničkim udrugama s ludbreškog područja.
Svi Ludbrežani koje sam zasad upoznao su izrazito pristojni, druželjubivi i pristupačni i uvijek će rado uskočiti ako zatreba bilo kakva pomoć ili odgovoriti na sva pitanja koja imaš. Očekujem da će suradnja biti ugodna, kvalitetna i na kraju krajeva uspješna. – uvjeren je Robert Kapeš.
Za kraj, upitali smo ga, kao pripadnika mlađe generacije, kako potaknuti upravo tu generaciju da se aktivnije uključi i angažira oko kulture općenito.
Mlađu populaciju je općenito teško potaknuti da se aktivnije angažira oko bilo čega, uglavnom ih zanima tehnologija, a na muzej, kulturno-umjetnička društva, tradiciju i običaje gleda se iz perspektive nečeg ruralnog, zastarjelog i nepopularnog. Stoga, ne čudi da se danas i u muzejima sve više koriste virtualne šetnje, radionice, digitalne zbirke i slično. Otvaraju se i muzeji poput primjerice muzeja čokolade, mamurluka, iluzija i slično što se mladima čini zanimljivo pa obično kad posjete neki muzej shvate da muzeji zapravo nisu dosadna mjesta, već mogu biti itekako korisna i interaktivna. Kulturno-umjetnička društva odličan su primjer ne samo za folklor, napjeve i sviranje, već i za druženje, putovanja, upoznavanje novih kultura i slično. Svatko tko je član nekog KUD-a zna o čemu govorim, a oni koji nisu svakako trebaju to postati, pa makar u obliku podupirućeg članstva, ali požaliti sigurno neće. – zaključuje.