Castle Batthyany-Strattmann (Ludbreg)

Dvorac Batthyány smješten je na križanju stare rimske ceste od Varaždina prema Osijeku sa starom cestom koja je dolinom Bednje od Ugarske vodila preko Varaždinskih Toplica na jugozapad, na terenu koji je nekad bio prirodno fortificiran močvarnim područjem. Taj je položaj omogućio kontinuirani razvoj ludbreškog kastruma, kojim je potkraj 13. stoljeća gospodarila obitelj Paližna, potom u 14. stoljeću obitelj Bakonjić, koja je ubrzo posjed prodala Nikoli de Gostoloviću, koji se počinje potpisivati de Ludbregh. Iako je prvi navod o ludbreškom vlastelinstvu zabilježen još u kraljevskoj povelji Bele IV. iz 1244. godine, naziv Ludbreg prvi put nalazimo u listini iz 1317. u kojoj se ime naselja javlja u atributu magistra Nikole od Ludbrega (magister Nicolaus de Ludbregh), dok se dvorac prvi puta spominje 1320. godine kao castrum de Ludbreg u posjedu Nikole Ludbreškog.
Nakon Nikole, 1359. godine vlasnikom postaje nekadašnji ban Ivan Čuz, a nakon obitelji Čuz od 1468. godine vlastelinstvom gospodari obitelj Thuroczy, u čije vrijeme Ludbreg postaje hodočasničko središte. Nakon Thuroczyja, 1638. godine ludbreški posjed prelazi u vlasništvo obitelj Erdödy, koja 1696. godine posjed predaje banu Adamu Batthyányju, dok vlasnicima cjelokupnog vlastelinstva Batthyányji postaju 1741. godine.

Vlasnici i izgled dvorca kroz povijest

Razdoblja dvorca

U razvoju dvorca mogu se razlikovati tri razdoblja. U gotičkom se razdoblju (13. – 15. st.) uz srednjovjekovnu kulu s dvorskom kapelom formirao burg s palasom na mjestu zapadnog, sjevernog i istočnog krila. Iz tog je vremena sačuvana spomenuta stara kula i gotički prozorski otvori iz 15. stoljeća.

U renesansno-ranobaroknom razdoblju (16. – 17. st.) zbog ratovanja s Osmanlijama u 16. se stoljeću dograđuje obrambeni zid s četiri okrugle kule i pomičnim mostom preko opkopa s vodom, o čemu svjedoči i sačuvana grafika iz 18. stoljeća. Dvorac je tada imao kvadratni četverokrilni tlocrt te podrum, prizemlje i kat. Hodnici su prema unutrašnjem dvorištu, u kojem se nalazio zdenac, bili rastvoreni arkadama s kamenim stupovima, a u staroj se jugozapadnoj kuli nalazila dvorska kapela.


Najznačajnije je barokno razdoblje (18. – 19. st.), kada dvorac dobiva oblik koji se sačuvao do danas. Od početka 18. do druge polovice 19. stoljeća dvorac se iz utvrđenog kaštela s obrambenom namjenom preoblikuje u reprezentativnu rezidenciju vlastele. Novi vlasnici, Adam Batthyány i njegova supruga Elenora Strattmann, početkom 18. stoljeća započinju postepenu obnovu, a radikalnu baroknu obnovu započinje Ludvig Batthyány 1745. godine zaposlivši za to jednog od najistaknutijih graditelja tog razdoblja, gradačkog majstora Josepha Huebera. U to se vrijeme nadograđuje treći kat uklopljen u mansardni krov te se gradi novo južno krilo s reprezentativnim glavnim stubištem, od kojeg je danas sačuvan dio balustrade. Ispred dvorca se podižu dvije stambeno-gospodarske zgrade, od kojih je u zapadnoj danas očuvan oslik u dvorani u prizemlju, tzv. Sallaterain. Dvorska kapela također dobiva novi oslik te se na mjestu stare dvorane uređuje brod kapele, a iznad njega Velika dvorana.
Cijeli se kompleks raskošnije uređuje zidnim slikama, štukaturama i namještajem, a radi se i nova fasada kako bi se uskladile glavna i gospodarske zgrade. Na pročelju glavne zgrade ističe se središnje rizalitno polje s reprezentativnim baroknim portalom.

U 19. se stoljeću ruše bedemi te se opkop zatrpava kako bi se uredili perivoj ispred i zapadno od dvorca te park istočno prema Bednji. Osim toga, u prvoj se polovici stoljeća zbog požara najprije uklanja toranj s lukovicom i satom iznad kapele, a zatim i mansardni krov.

Godine 1923. Batthyányji gube rezidenciju u Ludbregu, a na već otprije rasprodanim posjedima, kao što je zapadni ornamentalni vrt, niču nove kuće. Za vrijeme Drugog svjetskog rata kompleks dvorca s perivojem između gospodarskih zgrada totalno je vandaliziran i devastiran, a smještajem pogona tvornice Varteks velik dio unutrašnjosti mijenja izgled.
Spašavanje dvorca započelo je devedesetih godina kada je prenamijenjen u restauratorski centar. Gospodarske su zgrade dobile novu namjenu, u zapadnoj se danas nalazi uprava grada, dok je u istočnoj, nakon različitih ureda, osnovne škole, tvornice cipela i prostorija različitih udruga, danas smještena srednja škola. Prostor ispred dvorca uređen je prema uzoru na ornamentalni park koji se nalazio zapadno od njega.

(Tekst: Anja Štefančić)

Atrij dvorca Batthyany
Panorama Ludbrega početkom 20. stoljeća
Kapelica Sv. Križa
Sakralna zbirka