Prikupljanje predmeta započelo je još davne 1964. godine na poticaj nastavnika Stjepana Belovića čime su postavljeni temelji današnje Zavičajne zbirke.

Zahvaljujući entuzijazmu, gospodin Belović je s učenicima okupljenim u povijesnoj grupi tadašnje OŠ „Dragica Kancijan” prikupio niz predmeta iz narodne kulturne baštine ludbreškog kraja. Samo u prvih desetak godina prikupljeno je 265 predmeta iz domaćinstva samih učenika. Osnovna zadaća njihove sakupljačke aktivnosti bila je spasiti od propasti i iznošenja izvan granica naše zemlje predmete narodne kulturne baštine s ludbreškog područja i osnovati Etnografsku zbirku zavičajnog karaktera. Prikupljeni predmeti u počecima su bili izlagani u vitrini na školskom hodniku, a čuvali su se u školskoj prostoriji.

Slijedom kasnijih događaja, godine 1974. cijela je zbirka prenesena u prostore dvorca Batthyany. Svako prikupljanje predmeta prestalo je 1983. godine. U međuvremenu su izvršene tri provalne krađe. Uspješnom intervencijom nadležnih službi, dio predmeta je vraćen, a prilikom posljednje provale 1989. godine devastiran je dio keramičkih predmeta.

Pravilno zbrinjavanje zbirke, nakon godina nebrige, kreće 1989. kada se na zalaganje gospodina Branka Dijanošića ravnatelja tada Narodnog sveučilišta Ludbreg zbirka povjeruje Centru za kulturu koji je djelovao u sklopu navedene ustanove. Tada se zbirka preselila u prostorije ustanove nakon čega se javila potreba za sređivanje, obradom i zaštitom zbirke. U nedostatku stručne osobe gospodin Dijanošić ostvaruje suradnju s etnologinjom Gradskom muzeja Varaždin, Ljerkom Albus koja vrlo brzo pristupa muzejskoj obradi predmeta.

Već 1992. godine povodom svetkovine Svete nedjelje održana je prigodna izložba !Iz Etnografske zbirke Narodnog sveučilišta Ludbreg” kojom se po prvi puta šira javnost upoznala s postojanjem i sadržajem zbirke. Godine 1997. ponovno se uspostavlja suradnja s etnologinjom Gradskog muzeja Varaždin Ljerkom Albus, no ovog puta ona se odnosila na izradbu stalnog postava Zavičajne zbirke. Otvorenje stalnog postava održano je 17. prosinca 1997. godine, a na svečanosti je o svom sakupljačkom djelovanju govorio i sam začetnik zavičajne zbirke Stjepan Belović.

Sustavno prikupljanje predmeta nastavljeno je tijekom godina. Svi prikupljeni predmeti u sklopu zavičajne zbirke stručno su obrađeni i kategorizirani. Zbirka danas broji oko 800 predmeta koji su smješteni u uređene podrumske prostore dvorca Batthyany.

Zbirka je registrirana pri Zavodu za zaštitu spomenika kulture RH.

Između Centra za kulturu i informiranje i udruge Žena iz Centra svijeta potpisan je 2021. godine sporazum koji uključuje stručnu obradu, zaštitu predmeta i adekvatnu prezentaciju.

U Etnografskom odjelu formirane su dvije zbirke: